Ja znam da ima nemirne dece i da se samo igraju i prave gluposti. Ali kad sam ja bio klinac od 10 – 15 godina pravio sam toliko gluposti sa društvom da niko nije mogo da nas smiri. Ja cu vam ispričati par stvari koje sam uradio…
U mojoj 12. godini skupili smo se noću i išli na groblje, i u 10 – 11 sati ljudi koji prolaze pored groblja pešice i idu na poso, mi ih uplašimo ali što je bilo super nisu nas videli, sutradan ljudi u selu pričaju kako su ih klinci uplašili na groblje, bilo nam je smešno..
I jednom kad smo bili da krademo kukuruz od ljudi otišli smo biciklama, i mi ukrademo jednu punu kesu kad dođe baba i vidi nas, poče da se dere: dedo daj pušku evo su cigani kradu kukuruz, i mi počnemo da bežimo, još kad smo prelazili preko drveta koje je bilo preko reke jedan je upao do kolena u vodu, mi svi na bicikle i begaj u selo. I niko nam nije ništa reko još su nam se naši roditelji smejali koliko smo bili nemirni. Sad je sve drugačije, sad gledamo decu kako prave gluposti i krstimo se, a ne gledamo kakvi smo bili mi…
Mogu ja pisati ceo dan ali za sad je dosta…
Објављено под: private
Nemirna deca su OK deca, ali nevaspitana deca su nevaspitana i to ne valja.
Nemirna deca mogu da se smire, a nevaspitana se tesko vaspitavaju.
Zato budi nemiran koliko god mozes, ali nikad nevaspitan…
Pametno tako treba, nemiran OK, a nevaspitan NE…
Ja sam i dalje nemiran…
Punky
Kako bre to???…
Eh, kakvi smo bili! Sada je sve to lepo onako setiti se!
@sanjalica
Upravu si, lepo je setiti se detinjstva…